PDV od 1. srpnja 2013., nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji

Objavljeno: 02.07.2013

1. Temeljni pojmovi područja primjene

TUZEMSTVO – i dalje označava područje RH
EU, država članica (DČ) i područje DČ – područje EU i područje DČ koje je kao takvo određeno Ugovorom o osnivanju EU, osim trećih područja
TREĆE PODRUČJE
– dio područja DČ koje je izuzeto iz područja EU, treća područja su sljedeća područja u:
• Saveznoj Republici Njemačkoj: otok Heligoland i područje Büsingen
• Kraljevini Španjolskoj: Ceuta, Melilla i Kanarsko otočje
• Republici Italiji: Livigno, Campione d’Italia i talijanske vode jezera Lugano
• Republici Francuskoj: francuski prekomorski departmani
• Helenskoj Republici: planina Athos
• Republici Finskoj: Alandski otoci
• Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske: Kanalski otoci.
TREĆA ZEMLJA – bilo koja država ili područje koje nije područje EU (na koje se ne primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske unije).
Transakcije u Kneževinu Monako i iz nje smatraju se transakcijama obavljenima u Republiku Francusku i iz nje.
Transakcije na otok Man i s njega smatraju se transakcijama obavljenima u Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske i iz nje.
Transakcije u Suverene baze Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Akrotiri i Dhekelia i iz njih smatraju se transakcijama obavljenima na Cipar i s njega.

2. Transakcije (promet dobara)

Promet u tuzemstvu – promet unutar RH
Isporuka:
• u DČ – promet iz RH u DČ, isporuka dobara iz RH u DČ
• iz DČ u RH – promet iz DČ u RH, stjecanje dobara iz DČ u RH
• iz RH (ili DČ) u treće zemlje – izvoz, isporuka dobara u treće zemlje – izvoz dobara
• iz trećih zemalja u RH (ili DČ) – uvoz, isporuka dobara iz trećih zemalja – uvoz dobara

3. Porezni obveznik

Porezni obveznik – svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti (može i ne mora biti u sustavu PDV-a).
Mali porezni obveznik – porezni obveznik koji nije u sustavu PDV-a.
Poreznim obveznikom smatra se i svaka osoba (i fizička – građanin) koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice.
Poreznim obveznicima ne smatraju se tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima i u slučaju kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obavljanjem djelatnosti ili transakcija u okviru svog djelokruga ili ovlasti. No, ako bi obavljanje tih djelatnosti, kao da nisu porezni obveznici, dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja kod obavljanja takvih djelatnosti ili transakcija ta se tijela smatraju poreznim obveznicima u vezi s tim djelatnostima ili transakcijama. Provedbu ovoga Ministar financija treba propisati pravilnikom.

Za registriranje za potrebe PDV-a prag prometa se ne mijenja i dalje je 230.000,00 kn bez PDV-a za tromjesečne obveznike PDV-a i 800.000,00 kn s PDV-om za mjesečne obveznike PDV-a.

Prag stjecanja je 77.000,00 kn – predstavlja ukupnu vrijednost stjecanja dobara unutar EU, za malog poreznog obveznika ili tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima koja nisu obveznici PDV-a tijekom tekuće kalendarske godine i ukupnu vrijednost stjecanja dobara unutar Europske unije u prethodnoj kalendarskoj godini. Stjecatelj koji ne želi da se na njega primjenjuje prag stjecanja mora nadležnoj ispostavi Porezne uprave prije stjecanja dobara za koje ne želi primjenjivati prag stjecanja podnijeti pisanu izjavu da odustaje od propisanog praga i time se obvezuje na rok od 2 kalendarske godine. Prag stjecanja se ne primjenjuje npr. za oslobođene isporuke, nova prijevozna sredstva i trošarinske proizvode.
Ako se prijeđe prag stjecanja i ako nije predana pisana izjava o odustajanju od tog praga postaje se obveznik PDV-a samo za to stjecanje. To znači da po primitku PDV identifikacijskog broja isporučitelj ne obračunava PDV, to treba učiniti stjecatelj i plaća taj PDV bez priznavanja pretporeza.

Prag isporuke je u RH 270.000,00 kn – predstavlja prag za registriranje u HR isporučitelja iz druge DČ, ako je prešao taj iznos pri isporuci (isporuke na daljinu) krajnjim potrošačima (građanima). Svaka država članica propisuje prag isporuke pa isporučitelji iz RH krajnjim potrošačima u DČ, za svaku pojedinu DČ u koju isporučuju, trebaju provjeriti koliki je prag isporuke u DČ u koju obavljaju isporuke. Isporuke na daljinu – putem kataloga, Internet prodaja i sl.
Za isporuke unutar RH porezni broj obveznika PDV-a u RH ostaje kao i ranije OIB, a za poslovanje (isporuke i stjecanje) s DČ porezni broj je PDV identifikacijski broj – OIB s predznakom HR. Još nije poznato hoće li se PDV identifikacijski broj trebati zatražiti od Porezne uprave ili će Porezna uprava iz svoje baze obveznika PDV-a to „preslikati“ u VIES bazu europskih PDV brojeva.

4. Predmet oporezivanja

Predmet oporezivanja se nije bitno mijenjao u odnosu na „stari“ Zakon o porezu na dodanu vrijednost, no vjerujemo dosljedniju primjenu odredbe „uz naknadu“.
Za isporuku dobara unutar RH i pružanje usluga bez elemenata inozemnosti nema gotovo nikakvih promjena u odnosu na primjenu dosadašnjeg Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Promet nekretnina oporezuje se po „starim pravilima“ do 1. siječnja 2015.
Isporukom dobara uz naknadu ne smatra se pa se PDV ne obračunava za besplatno davanje uzoraka, za koje nije ograničena vrijednost, u razumnim količinama kupcima ili budućim kupcima i davanje poklona male vrijednosti koje obavi porezni obveznik u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti, uz uvjet da se daju povremeno i ne istim osobama. Poklonima male vrijednosti smatraju se pokloni čija je vrijednost povećana u odnosu na ranije, nije veća od 160,00 kuna.

Predmet oporezivanja PDV-om je:
1. isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik
2. stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu
3. obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik
4. uvoz dobara.

Tu, pojam porezni obveznik može dovesti do zabune, samo određenje poreznog obveznika ranije smo pojasnili, ako je porezni obveznik u sustavu PDV-a – PDV obračunava, no ako porezni obveznik nije u sustavu PDV-a naravno da PDV ne obračunava kada obavlja isporuku.

Nije predmet oporezivanja PDV-om:
a) stjecanje dobara unutar Europske unije koje obavi porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako bi isporuka takvih dobara u tuzemstvu bila oslobođena (međunarodni prijevoz oslobođenja pojedinih isporuka izjednačenih s izvozom)
b) stjecanje dobara unutar Europske unije, osim dobara iz a), c) i d), te osim novih prijevoznih sredstva ili dobara koja podliježu trošarinama, koje obavi porezni obveznik koji isključivo obavlja isporuke dobara ili usluga za koje nije dopušten odbitak PDV-a (pretporeza) ili pravna osoba koja nije porezni obveznik
c) stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta ili antikviteta ako je prodavatelj preprodavatelj, a PDV na ta dobra obračunat je u državi članici u kojoj je započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim postupkom oporezivanja marže
d) stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta ili antikviteta ako je prodavatelj organizator prodaje putem javne dražbe, a PDV na ta dobra obračunat je u državi članici u kojoj je započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim postupkom za prodaju putem javne dražbe.

Oslobođene isporuke:
1. za određene djelatnosti od javnog interesa i ostale djelatnosti kako je to propisano i starim Zakonom o PDV-u prema čl. 11. i 11.a, u novom Zakonu treba pogledati čl. 39. i 40.
2. za transakcije unutar Europske unije (pod time se podrazumijeva stjecanje dobara unutar EU), u novom Zakonu čl. 41. i 42.
3. usluge prijevoza unutar Europske unije kod prijevoza dobara na otoke i s otoka koji čine autonomno područje Azori i Madeira, te prijevoz dobara između tih otoka kao i usluga međunarodnog prijevoza putnika, osim cestovnog i željezničkog prijevoza, u novom Zakonu čl. 43.
4. pri uvozu ako je vrijednost uključena u poreznu osnovicu kako je to propisano i starim Zakonom o PDV-u prema čl. 12., u novom Zakonu čl. 44.
5. pri izvozu kako je to propisano i starim Zakonom o PDV-u prema čl. 13., u novom Zakonu čl. 45.
6. kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini stečenoj ili uvezenoj u RH u svrhu obavljanja tih usluga, koju iz EU otpremi ili preveze pružatelj usluga ili korisnik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u RH, odnosno treća osoba za njihov račun. Za to će biti potrebna dokumentacija u skladu s carinskim propisima., u novom Zakonu čl. 46.
7. u vezi s međunarodnim prijevozom kako je to propisano i starim Zakonom o PDV-u prema čl. 13.b, u novom Zakonu čl. 47.
8. za određene isporuke koje su izjednačene s izvozom kako je to propisano i starim Zakonom o PDV-u prema čl.13.a, u novom Zakonu čl. 48.
9. za usluge posredovanja (ne sve) i transakcije koje se odnose na međunarodnu trgovinu prema čl. 49. do 56. novog Zakona o PDV-u.

5. Stope poreza na dodanu vrijednost

Stope PDV-a propisuje čl. 38. novog Zakona gotovo na jednak način kako je to propisivao i stari zakon o PDV-u. Tri su stope PDV-a 25%, 10% i 5%.

6. Priznavanje pretporeza

Pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) koji se može odbiti nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a za isporučitelja. Niti u ovom dijelu nema nekih značajnijih promjena u odnosu na stari Zakon o PDV-u, osobito za promete unutar RH. I dalje ostaju ograničenja za priznavanje pretporeza (plovila, vozila i dr. sredstva za osobni prijevoz), podjela pretporeza za obveznike koji obavljaju oslobođene i oporezive isporuke. Ispravak odbitka za iznos preko 1.000,00 kn po jednom gospodarskom dobru uz uvjet uporabe 5 godina, 10 za nekretnine… Temeljne novosti su kod stjecanja, uvoza i pojedinih „ino“ usluga primljenih od poduzetnika iz DČ. Prema dosadašnjim tumačenjima, PDV neće trebati i fizički platiti kako bi se priznao pretporez – nadamo se da će se to obavljati obračunski kroz poreznu prijavu.

7. Porezne prijave

Razdoblje oporezivanja ostaje kalendarska godina, a obračunska razdoblja su mjesečna i tromjesečna. Novo je za tromjesečne obveznike PDV-a, to će moći i ostati samo za promete unutar RH. I dalje ostaje obveza predaje PDV prijava elektroničkim putem – to propisuje Opći porezni zakon.

Ukupno je četiri porezne prijave i to:
– Prijava za obračunsko razdoblje predaje se do 20. u mjesecu za prethodno obračunsko razdoblje, a PDV se plaća do kraja mjeseca u kojem je obveza predaje obrasca.
– Prijava za stjecanje dobara i primljene isporuke iz DČ. Ova prijava se predaje do 20. u mjesecu za prethodni mjesec. Pretpostavljamo da će ju podnositi samo obveznici koji su poslovali i imali promete s DČ i to samo za mjesece u kojima je takvih prometa bilo, ne i oni koji su imali promete samo u RH.
– Prijava za stjecanje i isporuke novih prijevoznih sredstava predaje se u roku 10 dana od isporuke ili stjecanja novih prijevoznih sredstava. Ova se prijava podnosi samo kod isporuka novih prijevoznih sredstava poreznim obveznicima koji nisu registrirani za potrebe PDV-a. Tu prijavu ne predaju preprodavatelji.
– Zbirna prijava za isporuke dobara i usluga u druge DČ predaje se za oslobođene isporuke stjecateljima, predaje se do 20. u mjesecu za prethodno obračunsko razdoblje.

8. Isporuka dobara, uvoz i izvoz

8.1. Mjesto isporuke

– Ako se dobra ne otpremaju niti ne prevoze, mjestom isporuke se smatra mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke. Tu se smatra otprema ili prijevoz iz RH u DČ ili iz DČ u RH, pa je npr. isporuka dobara kada dobra ostaju u RH oporeziva PDV-om u RH, a kada dobra ostaju u DČ oporezuju se PDV-om te države članice.
– Jednako, kada kupac iz DČ prodavatelju iz HR ne može dati PDV identifikacijski broj, kada se radi o krajnjoj potrošnji (kupcima građanima) ili pri isporukama osobama koje nisu u sustavu PDV-a (mali porezni obveznici), ako se dobra isporučuju unutar ili iz RH, oporezuju se PDV-om u RH. Ako prodavatelj prodaje i isporučuje dobra iz DČ u RH krajnjem kupcu ili poreznom obvezniku koji nema PDV identifikacijski broj (nije u sustavu PDV-a, mali porezni obveznik) ta isporuka se oporezuje PDV-om DČ iz koje se obavlja isporuka. Primljeni račun isporučitelja iz DČ sadržavat će iznos naknade i iznos obračunatog PDV-a koji se primjenjuje u toj DČ. To se pravilo ne primjenjuje za prodaju novih prijevoznih sredstava, trošarinske proizvode i kod isporuke na daljinu ako isporučitelj prijeđe prag isporuke u RH ili u DČ u koju se obavlja isporuka (za RH 270.000,00 kn).
Mali porezni obveznik ili tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima koja nisu obveznici PDV-a trebaju pripaziti na prag stjecanja unutar EU (za RH 77.000,00 kn).

Ako se dobra prevoze (otpremaju) temeljno je načelo oporezivanja mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza.
Npr., prodavatelj je u Zagrebu, a kupac u Karlovcu i dobra se otpremaju iz Zagreba u Karlovac – oporezuje se PDV-om u RH.
Ako se dobra prevoze (otpremaju) iz RH ili DČ u treću zemlju (npr. BiH), PDV se ne obračunava – oslobođenje za izvoz.
Ako se dobra prevoze (otpremaju) iz trećeg područja ili treće zemlje mjestom isporuke (prema kojem se obračunava PDV) je DČ uvoza. Dakle, ako se dobra prevoze (otpremaju) iz trećeg područja li treće zemlje (npr. BiH) u RH mjesto isporuke je RH i obračunava se PDV u RH – uvoz (kao i prije 1. srpnja). Ili, ako se dobra prevoze (otpremaju) iz trećeg područja li treće zemlje (npr. BiH) u Italiju, mjesto isporuke je Italija i obračunava se PDV i Italiji.
Napomena: za uvoz i izvoz više se ne promatra teritorij RH, već i sve DČ.

8.1.1. Isporuke u DČ s prijevozom (otpremom)

Kada se obavlja isporuka dobara iz RH u DČ prvo treba provjeriti u VIES bazi radi li se o registriranom poreznom obvezniku za potrebe PDV-a. To treba napraviti prije svake pojedine isporuke putem Internet stranice http://ec.europa.eu/taxation_customs/vies/. Svaki puta kao dokaz, potvrdu da je primatelj registrirani porezni obveznik za potrebe PDV-a u DČ treba izlistati i pohraniti za potrebe nadzora i kontrole. To je isporučitelju jedini dokaz da može primijeniti „prijenos porezne obveze“, pa primatelj prijavljuje „stjecanje“ dobara iz DČ.
– Ako se dobra isporučuju u DČ s prijevozom (dokazom o otpremi u DČ) registriranom poreznom obvezniku za potrebe PDV-a u nekoj od DČ, pri toj isporuci isporučitelj koji je u sustavu PDV-a ne obračunava PDV (ne iskazuje ga na računu, oslobođeno PDV-a), a na računu dodaje dodatni obvezni element računa – napomenu „prijenos porezne obveze“.

8.1.2. Stjecanje dobara

Kada porezni obveznik u sustavu PDV-a prima dobara iz DČ, isporučitelj prvo provjerava u VIES bazi radi li se o registriranom poreznom obvezniku za potrebe PDV-a (primatelju u RH).
– Ako se dobra isporučuju u iz DČ u RH s prijevozom (dokazom o otpremi u RH) registriranom poreznom obvezniku za potrebe PDV-a u RH, pri toj isporuci isporučitelj iz DČ koji je u sustavu PDV-a ne obračunava PDV, a na računu dodaje dodatni obvezni element računa – napomenu „prijenos porezne obveze“. Porezni obveznik, primatelj u RH prijavljuje stjecanje u poreznoj prijavi „Prijava za stjecanje dobara i primljene isporuke iz DČ“.
Trenutno je tumačenje, nadamo se da će tako i ostati, da se taj PDV za stjecanje neće trebati platiti, neće biti obveze „novčanog tijeka“, već će se u poreznoj prijavi iskazati obveza za PDV za stjecanje iz DČ i istovremeno pretporez za to stjecanje.

8.1.3. Isporuka dobara koja se sastavljaju ili postavljaju

Mjesto isporuke dobara koja se sastavljaju ili postavljaju je mjesto gdje se ta dobra sastavljaju ili postavljaju. Prema tome, ako se takva isporuka obavlja iz RH u DČ, ako su zadovoljeni uvjeti za prijenos porezne obveze, isporučitelj iz RH neće obračunati PDV. Međutim ako se ta isporuka obavlja osobi koja nije registrirani obveznik PDV-a u DČ ili građanin, porezni obveznik (isporučitelj iz RH) treba se registrirati za potrebe PDV-a u DČ kako bi mogao obračunati porez na dodanu vrijednost te DČ.

8.1.4. Isporuka dobara na brodovima zrakoplovima i vlakovima

Kod ovih isporuka dobara u EU mjesto isporuke je mjesto početka prijevoza putnika u tim prijevoznim sredstvima. Npr. putnički vlak kreće iz Zagreba i vozi do Praga, a putnik u Austriji kupuje čokoladu koja se prodaje u vlaku. Na tu čokoladu će se obračunati HR PDV 25%.

8.1.5. Mjesto isporuke dobara putem sustava za prirodni plin, el. energiju, grijanje ili hlađenje

Ako se obavlja djelatnost kupnje i prodaje plina, el. energije…, a isporuka se obavlja poreznom obvezniku – mjesto isporuke je gdje preprodavatelj ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu. Ako je kupac fizička osoba, mjesto isporuke je mjesto gdje se plin, el. energija, grijanje ili hlađenje stvarno troši.

8.2. Trostrani posao

Trostrani posao je transakcija između tri porezna obveznika iz tri različite države članice, a ta se dobra prevoze (otpremaju) od prvog poreznog obveznika neposredno trećem poreznom obvezniku koji je kupac. U tom se slučaju porezna obveza može prenijeti na primatelja dobara – kupca.

8.3. Stjecanje prijevoznih sredstava

Isporuka novih prijevoznih sredstava oporezuje se isključivo prema mjestu gdje se završava otprema ili prijevoz, gdje će se novo prijevozno sredstvo registrirati.

Prijevoznim sredstvima smatraju se:
a) kopnena motorna vozila radnog obujma motora iznad 48 cm3 ili snage motora iznad 7,2 kW,
b) plovila duža od 7,5 m, osim plovila koja se koriste za plovidbu na otvorenom moru i za prijevoz putnika uz naknadu, te plovila koja se koriste u komercijalne ili industrijske svrhe, za ribarenje ili za spašavanje odnosno pružanje pomoći na moru ili za ribarenje uz obalu i
c) zrakoplovi čija je težina pri polijetanju veća od 1.550 kg, osim zrakoplova koje koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu uglavnom na međunarodnim linijama.

Novim prijevoznim sredstvima smatraju se prijevozna sredstva koja ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:
a) plovila i zrakoplovi su isporučeni unutar 3 mjeseca od datuma prve uporabe, a za kopnena motorna vozila ovo razdoblje iznosi 6 mjeseci,
b) nisu prešla više od 6.000 km u slučaju kopnenih motornih vozila, nisu plovila više od 100 sati u slučaju plovila ili nisu letjela više od 40 sati u slučaju zrakoplova.

Ako se radi o prodaji rabljenih prijevoznih sredstva, primjenjuju se pravila za mjesto isporuke na jednak način kao i na ostala dobra, izuzetak vrijedi samo za nova prijevozna sredstva.

9. Temeljna pravila kod pružanja usluga

9.1. Temeljno načelo oporezivanja usluga

Temeljno načelo oporezivanja usluga ovisi o primatelju usluge, tj. pružaju li se usluge poreznim obveznicima ili se usluge pružaju osobama koje nisu porezni obveznici.

U ovom se dijelu pojavljuju 2 nova pojma s obzirom na primatelja usluge:
1. poduzetnik obavlja uslugu – poduzetniku; bussiness to business (B2B)
2. poduzetnik obavlja uslugu – osobi koja nije poduzetnik; bussiness to consumers (B2C)

Kada poduzetnik obavlja uslugu poduzetniku (B2B) temeljno načelo oporezivanja je prema mjestu sjedišta primatelja usluge.
Sam pojam poduzetnika je proširen, kako smo pojasnili u I. dijelu, to su porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke (PDV), pravne osobe registrirane za potrebe PDV-a (zbog prelaska praga stjecanja dobara), pravne osobe koje obavljaju isporuke oslobođene PDV-a bez prava na odbitak pretporeza te mali porezni obveznici.

Kada poduzetnik obavlja uslugu osobi koja nije poduzetnik (B2C), temeljno načelo oporezivanja je prema mjestu sjedišta pružatelja usluge.
Ako uslugu obavi stalna poslovna jedinica poreznog obveznika, a u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta, mjesto obavljanja usluge je sjedište stalne poslovne jedinice.

9.2. Iznimke ili izuzeća od temeljnog načela oporezivanja

Od ovih temeljnih načela oporezivanja (B2B;B2C) usluga propisana su pojedina izuzeća.

9.2.1. Iznimke od temeljnog načela oporezivanja (B2B), prema čl. 17. st. 1., čl. 19., čl. 20. st. 1., čl. 21. st. 1., čl. 22. st. 1. i 2., te čl. 23. st. 1. Zakona

Izvršitelj usluge prije ispostavljanja računa treba od primatelja usluge dobiti PDV identifikacijski broj i provjeriti ga u VIES bazi. Ako se ne dobije PDV identifikacijski broj ili on nije u VIES bazi, smatra se da usluga nije obavljena poreznom obvezniku (u tom se slučaju primjenjuje B2C).

B2B oporezivanje obavlja se prijenosom porezne obveze (reverse charge – prijenos porezne obveze), porezni obveznik primatelj obračunava i „plaća – priznaje kao pretporez“ PDV.
Temeljno načelo oporezivanja u odnosu (B2B) je prema mjestu sjedišta primatelja usluge, a izuzetci su propisani za:
– prijevoz putnika – oporezuje se prema mjestu gdje se obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima, npr. primatelj usluge je turistička agencija, a pružatelj usluge je prijevoznik (cestovni, željeznički prijevoz)
– usluge u vezi s nekretninama – oporezuju se prema mjestu gdje se nalazi nekretnina, to uključuje uslugu: smještaja (hotel, soba, apartman, kamp…), posrednika pri prodaji, građevinski radovi, arhitekata, geodeta, nadzora u gradnji i sl. usluge. Ovo se načelo oporezivanja nije promijenilo u odnosu na „stari“ Zakon
– pripremu i usluživanje hrane i pića u ugostiteljskim objektima – oporezuju se prema mjestu gdje se te usluge stvarno obavljaju
– priprema i usluživanje hrane i pića na brodovima, zrakoplovima i vlakovima kod prijevoza putnika unutar EU – oporezuju se prema mjestu početka prijevoza putnika
– usluga pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim i sličnim događajima – oporezuje se prema mjestu gdje su te usluge stvarno obavljene.(te usluge obuhvaćaju npr. i obrazovne i znanstvene skupove ili događaje, karte za koncert, sportske priredbe i utakmice…). Ovim se uslugama smatra plaćanje prava pristupa navedenom
– kratkotrajno iznajmljivanje prijevoznih sredstava – oporezuje se prema mjestu gdje su prijevozna sredstva stavljena na raspolaganje primatelju. Kratkotrajno iznajmljivanje prijevoznih sredstava je iznajmljivanje koje traje najviše 30 dana za prijevozna sredstva, a najviše 90 dana za plovila.

 Sve ostale (B2B) usluge, koje nisu navedene oporezuju se prema temeljnom načelu – prema mjestu sjedišta primatelja usluge.

9.2.2. Iznimke od temeljnog načela oporezivanja (B2C) prema čl. 18., čl. 19., čl. 20. st. 1., čl. 20. st. 2. i 3., čl. 21. st. 2. i 3., čl. 22. st. 1. i 2., čl. 23. st. 1., 2. i 3. Zakona

Temeljno načelo oporezivanja u odnosu (B2C) je prema mjestu sjedišta pružatelja usluge, a izuzetci su propisani za:
– prijevoz putnika – oporezuje se prema mjestu gdje se obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima (Plaćanja PDV-a oslobođena je usluga međunarodnog prijevoza putnika u zračnom, riječnom i pomorskom prijevozu, čl. 43. st. 2. Zakona)
– prijevoz dobara unutar EU – oporezuje se prema mjestu početka prijevoza (izvan EU ili DČ-EU – prema dionici puta)
– pomoćne usluge prijevoza, procjena materijalnih dobara i rad na takvim dobrima (pokretna dobra) – oporezuje se prema mjestu gdje se te usluge stvarno obavljaju (utovar, istovar, rukovanje…)
– usluge u vezi s nekretninama – oporezuju se prema mjestu gdje se nalazi nekretnina, to uključuje uslugu: smještaja (hotel, soba, apartman, kamp…), posrednika pri prodaji, građevinski radovi, arhitekata, geodeta, nadzora u gradnji i sl. usluge. Ovo se načelo oporezivanja nije promijenilo u odnosu na „stari“ Zakon
– pripremu i usluživanje hrane i pića u ugostiteljskim objektima – oporezuju se prema mjestu gdje se te usluge stvarno obavljaju, jednako je i za uslugu opskrbe pripremljenom hranom
– priprema i usluživanje hrane i pića na brodovima, zrakoplovima i vlakovima kod prijevoza putnika unutar EU – oporezuju se prema mjestu početka prijevoza putnika
– obavljanje kulturnih, obrazovnih, zabavnih, umjetničkih, sportskih i sl. usluga – oporezuje se prema mjestu gdje su te usluge stvarno obavljene, jednako i pomoćne usluge (izložbe, sajmovi, organizacija toga)
– kratkotrajno iznajmljivanje prijevoznih sredstava – oporezuje se prema mjestu gdje su prijevozna sredstva stavljena na raspolaganje primatelju. Kratkotrajno iznajmljivanje prijevoznih sredstava je iznajmljivanje koje traje najviše 30 dana za prijevozna sredstva, a najviše 90 dana za plovila
– dugotrajno iznajmljivanje prijevoznih sredstava – oporezuje se prema mjestu sjedišta, prebivališta, odnosno boravišta primatelja usluge.

Nadalje, čl. 24. Zakona propisane su ostale usluge koje se (B2C) oporezuju prema mjestu sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta primatelja:
• prijenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licenca, zaštitnog znakovlja i sličnih prava
• usluge oglašavanja
• usluge konzultanata, inženjera, odvjetnika, računovođa, prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja
• usluge obrade podataka
• ustupanje informacija, uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu
• bankarske i financijske transakcije, transakcije osiguranja uključujući reosiguranje, uz izuzetak iznajmljivanja sefova
• ustupanje osoblja
• iznajmljivanje pokretne materijalne imovine, osim svih prijevoznih sredstava
• suzdržavanje od obavljanja, u cijelosti ili djelomično, gospodarske djelatnosti ili prava navedenih u ovom stavku
• omogućavanje pristupa do sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili do bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav, te do sustava za električnu energiju ili mreža za grijanje ili hlađenje i prijevoza ili prijenosa putem tih sustava ili mreža, te obavljanje drugih usluga koje su s time izravno povezane
• telekomunikacijske usluge
• usluge radijskog i televizijskog emitiranja
• elektronički obavljene usluge (Ako porezni obveznik koji obavlja usluge i primatelj usluga komuniciraju putem elektroničke pošte, ne radi se o elektronički obavljenoj usluzi).
„Telekomunikacijskim uslugama“ u smislu ovoga Zakona smatraju se usluge koje se odnose na prenošenje, emitiranje i prijem signala, teksta, slika i zvukova ili informacija bilo koje vrste putem žica, radija, optičkih ili drugih elektromagnetskih sustava, uključujući s tim uslugama povezani prijenos ili ustupanje prava na korištenje kapaciteta za takvo prenošenje, emitiranje ili prijem.
Telekomunikacijske usluge u smislu ovoga Zakona uključuju i omogućavanje pristupa globalnim informacijskim mrežama.

 Sve ostale (B2C) usluge, koje nisu navedene oporezuju se prema temeljnom načelu – prema mjestu sjedišta pružatelja usluge.

Ako se isporuka oporezuje u DČ, porezni obveznik (isporučitelj iz RH) treba se registrirati za potrebe PDV-a u (toj ili svim tim) DČ kako bi mogao obračunati porez na dodanu vrijednost te DČ.